sv. Elizabeta

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PROGRAM FORMACIJE
ZA DVOGODIŠNJU PROSLAVU 800. GODIŠNJICE ROĐENJA SVETE ELIZABETE UGARSKE

ŽIVOT SV. ELIZABETE - Prva godina

1. Prava obitelj sv. Elizabete

2. Godine mladosti na tirinškom dvoru

3. Brak

4. Majčintsvo

5. Susret s manjom braćom

6. Njezina savjest, osjećaj za pravdu

7. Susret sa siromasima

8. Udovištvo

9. Bijeg sa dvora

10. Njezin život u pokori i molitvi

11. Elizabetino milosrđe i bolnica u Marburgu

12. Elizabetina bolest i smrt

DUHOVNO GLEDIŠTE – Druga godina

1. Obitelj: tradicija, povijest, izvor

2. Mladost i formacija
Odricanje od stvari radi Boga, zemaljskog doma i onog nebeskog

3. Brak
Duhovna dimenzija braka kao svjetovnog stanja života

4. Roditeljstvo
Djeca kao Božji dar koji dobivamo na određeno vrijeme

5. Važnost uzajamnog jedinstva
Upoznavanje franjevačke obitelji, Crkve.
Duhovno usmjerenje

6. Savjest, pitanja vezana uz pravdu
Mir i pravda

7. Susret sa siromasima
Vidjeti Krista u siromašnima

8. Nositi se s gubitkom
Samoća, gubitak voljenih

9. Nositi se s promjenama
Korjenite promjene u životu

10. Život u pokori i molitvi
Pokora. Kako svjetovnjaci mogu biti kontemplativni

11. Djela milosrđa, djelovanje
Kako ostvarujemo svoje poslanje

12. Smrt i umiranje
Slabost naših tijela; kako se nosimo s bolešću


1. ELIZABETINA ROĐENA OBITELJ I PRVI DOM

Svaki je svetac jedinstven jer dolazi iz određene obitelji i kulture. Raznolikost kultura iz kojih sveci potječu pomaže nam u obogaćivanju spoznaje o rasprostranjenosti tj. sveprisutnosti Evanđelja.

Elizabetin život čovjeka ujedno je i život svetice. Kćer kralja Andrije II. rođena je u Mađarskoj 1207. godine kad je prošlo nešto više od 200 godina otkad su njezini preci po ocu prihvatili kršćanstvo. Jedan od njezinih predaka bio je kralj Stjepan I. (975-1038), prvi mađarski kralj koji je prihvatio kršćanstvo te je kasnije proglašen svetim. Njegov sin, sveti Emerik (1007-1031), također je proglašen svetim.

Elizabeta ima i njemačko porijeklo po majci, Gertrudi od Andechs-Meran. Majčina sestra Hedviga (1174-1243) bila je udana za Henrika, vojvodu Šleske, također sveca. Očigledno je Elizabeta imala primjer mnogih svojih predaka, kasnije svetaca, te bogatu obiteljsku tradiciju kršćanstva na koju se mogla ugledati na svom životnom putu.

Kad je navršila tek četiri godine morala je ostaviti svoju obitelj jer su je roditelji zaručili za Ludviga IV., budućeg grofa iz Tiringije, koji je tada imao jedanaest godina. Farkazije i David, dvojica svećenika ili dijelitelja milostinje, otišla su s njom u njezin novi dom kako bi je podsjećali na njezinu baštinu.

Elizabetino ostvarenje kao svetice započinje napuštanjem rodnog doma i odlaska u Tiringiju gdje će postati slavna zbog svog rada sa siromašnima i bijednima, te gdje je postigla svetost s mužem kojeg je Bog odabrao za nju. No, ona nije zaboravila svoju prvotnu obitelj te je kao mlada tek udana žena otišla u Mađarsku u posjet svojoj obitelji. Međutim, nakon muževe smrti odlučila se ne vratiti u Mađarsku, već ostati u Njemačkoj gdje je mogla ostvariti svoju odluku da pomaže siromasima.

Duhovni osvrt:

Božje obećanje Izraelcima je dano kroz ljudsku kulturu i pretke. Abraham je ostavio svoj rodni kraj kako bi ispunio plan koji je Bog imao za njega. Zauzvrat, Bog mu je obećao “Ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov” (Post 12,1-2). Elizabeta je osjetila taj isti poziv te je njezin život također postao blagoslov nadolazećim generacijama.
__________________________________________________________
Iz Evanđelja: “Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.” (Lk 1,54-55)


2. NJEZINA MLADOST NA TIRINŠKOM DVORU

Elizabeta je odrasla u varburškom dvorcu u blizini grada Eisenach zajedno sa svojim budućim mužem Ljudevitom te njegovom braćom i sestrom. U to vrijeme u Wartburgu su prebivali najbogatiji i najpoznatiji dvorjani Europe te je atmosfera bila svjetovna.

Međutim, Elizabeta je vrlo rano postala svjesna Božje prisutnosti i bila privučena Njegovom ljubavlju. Bila je oduševljena dvorskom kapelicom te je uvijek nastojala naći izliku, čak i tijekom igre, kako bi ušla u nju i kleknula ispred oltara.

Iako je bila odgojena u obilju i luksuzu, bila je svjesna svoje dužnosti prema bližnjem. Kad bi nešto osvojila u igri, uvijek bi tu nagradu dijelila i sa siromašnom djecom.

Elizabetina rastuća ljubav prema Bogu dovela ju je do potrebe da se preda za Njega. Napuštala je razne igre i plesove nakon prvog dijela te ostatak prinosila Bogu. Prestala je nositi i svoj najljepši nakit kao žrtvu. Čak i u ovoj ranoj dobi započela je proces obraćenja i pokore koji su srž kršćanstva i franjevačkog poziva.

Duhovni osvrt:

Temelji za našu budućnost ostvaruju se u našem djetinjstvu i mladenaštvu. Tako i svetost započinje u djetinjstvu. Učenje kako se u potpunosti predati Bogu jest proces koji traje čitav život. To je izložio sv. Pavao: “Zaklinjem vas braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rim 12,1-2). Kroz čitav svoj život Elizabeta je nastojala predati se Bogu na taj način.
___________________________________________________________________________
Iz Evanđelja: “Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.” (Lk 6,47-48)

3. BRAK

Elizabeta je znala i razumjela da brak ne predstavlja samo sreću i osobno ispunjenje, već da je to i poziv, jednake važnosti kao i onaj vjerski poziv. Brak, poziv na koji se ona odazvala, jest put kojim će ona postići svetost.

Naša ljubav prema nama bliskim osobama je ishodište u razumijevanju ljubavi općenito te ljubavi prema Bogu. Istinska bračna ljubav, kako II. Vatikanski koncil kaže, je u tome da ona "izvire u vrelu svete ljubavi" koja ima svoj početak u Bogu, kako spomenuti Koncil dodaje;"autentična bračna ljubav jest privučena svetom ljubavlju." (GS., br. 48).
Premalo je pažnje posvećeno brakovima svetaca; u biti, Elizabeta je donedavno bila jedna od rijetkih oženjenih ljudi koji su kanonizirani. Bila je sretno udana za Ljudevita IV. Tirinškog, koji se u narodu također smatra svecem.

Elizabeta je živjela svoju bračnu ljubav kao način kako voljeti Boga. Jedna od njenih bližih prijateljica Izentruda, njezina dvorska služavka, rekla je na sudu kako su Elizabeta i njen muž "živjeli u braku na način vrijedan divljenja. Voljeli su se velikom ljubavlju, nježno uvodeći i povlačeći jedan drugog u divljenju i služenju Bogu.
Oni su postali svecima ne zato što nisu imali problema, nego zato što su prevladali svoje probleme. Neki su živjeli u izuzetno nemoralnoj atmosferi koja je vladala dvorovima, usred brojnih kušnja koje pisci onog vremena nisu pokušavali sakriti. No, oni su bili odlučni u izbjegavanju tih zamki. Poznanici Ljudevita čudili su se njegovoj vjernosti prema svojoj ženi. On im je na to odgovorio: "Nikad mi to više ne spominjite: Ja imam ženu sa kojom sam vezan i to održavam vjernošću prema njoj." Elizabeta je morala prihvatiti duga odvajanja od muža koji je često putovao na drugi kraj carstva. Kad je bio na putu, ona se distancirala od dvorskih svečanosti i zabava te svoje slobodno vrijeme provodila u molitvi kako bi se odmakla od svjetovnih razonoda i kušnji.
Kao i sve udane žene, Elizabeta je morala uskladiti svoj posao, odgoj djece i pažljivost te poštovanje prema svom mužu sa obvezama prema Bogu.

Elizabetina svijest o nepravdi koju izazivaju bogataši i njezina želja za jednostavnim načinom života ponekad se kosila s njenom ljubavlju prema mužu. Činovnici u službi njezina muža su plaćali nepravedno veći porez naspram drugih zaposlenih. Elizabeta je zato zbog svoje savjesti odbijala jesti hranu za koju je znala da su je kupili novcem iz poreza. Na taj način je indirektno optužila muževu upravu za nepravdu. Ljudevit je poštivao ženinu savjest i da podupre njezinu odluku, obećao je da će stvari u upravi ubrzo promijeniti.

Elizabeta je vjerno živjela u ljubavi prema svojoj obitelji unutar svoje ljubavi prema Bogu. To joj je omogućavao način života kojim su ona i njen muž živjeli vjerno u braku; prožet poštovanjem prema drugom, te njihovom predanošću istoj vjeri i njihov svakodnevni posao. U braku Elizabete i Ljudevita Bog je bio središte. Oni nam daju primjer kako da i mi živimo tu ljubav. Oni upotpunjuju riječi sv. Pavla:

"Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje." (Kor 13, 4-8)
_____________________________
Iz Evanđelja: [Isus reče:]: "Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih. I reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i dvoje njih bit će jedno tijelo." (Mt 19, 5-6).
"Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da te moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge." (Iv 13, 34-35).


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.